* * *

Svemu živom na ovome svijetu
od iskona je biljeg dat.
Da nisam rođen za poetu
bio bih hulja i tat.

Mršav i nizak među djecom.
u tučnjavama vazda prvi,
ja često, često iđah kući
sa nosom ogrezlim u krvi.

Govorah prestrašenoj mami,
što znala mi u susret doć’:
“Ništa, spotakoh se o kamen,
ali do sutra će me proć’.”

I sada, kad onih dana
vrijućeg klupka više nema,
ista se divlja, drska snaga
izlijeva preko mojih poema.

Hrpe riječi, k'o i prije,
svaki red i strofa svaka,
još neki davni prkos krije
derana i obješenjaka.

K'o nekad stupam hrabro, muški
i među svima uvijek prvi…
Prije su me tukli po njuški,
sad mi je duša sva u krvi.

Ne mami, već bagri što se kesi
govorim sad u kasnu noć:
“Ništa, spotakoh se o kamen,
ali do sutra će me proć’.”

(S.A.Jesenjin)

kavih
Kad ne pijem, mahmuram...

6 komentara

  1. …Mo mili Dzim,znam kod tebe je bilo
    gostiju kojekakvih sva sila
    al ona sto tuznija je od sviju
    nije li ona ovdje bila?

    Ona ce doci,ja ti jamcim to
    I kad upres u nju pogled svoj
    za sve sto sam kriv i za sto nisam
    umjesto mene lizni ruku njoj….

  2. tužno je mahmurati u kišovito nedjeljno poslijepodne…zaista tužno.eto sinoć mi dođe neka moja luda da se napijem kako dugo nisam.već isprobani recept – beton:loza i piva, konbinovano do iznemoglosti…i onda opet onaj stari ja,srljam nekud kroz masu ljudi,diabolični kez na mom licu,barim sve okolo,stajem s bivšom s kojom sam hodao u trećem srednje,peglam je nešto (ne sjećam se šta tačno),hvatam se za mobitel,šaljem nebuloznu poruku u nepoznatom pravcu(jutros sam pročitavši odgovor saznao tačnu destinaciju)…blackout…jutros me je rano probudila serija grčeva u želucu,popio sam hektolitar čaja i 3 hektolitra vode,s ekipom otišao na kafu kako bi mi pomogli da rekonstruišem neke scene u sinoćnjem filmu…švedski akcioni.
    Drug moi,drug moi…

Komentariši